Astronomija
У науци нам је нарочито потребна машта. Наука није само математика или логика; у њој има и лепоте и поезије.
— (1871)
Čini se da smeđi patuljak poskakuje svakih 171 dan. Možda ga vuče jedan skriveni svet, ali podaci još dozvoljavaju dva
Dvadeset i tri visokokvalitetna spektra otkrivaju snažan periodični pomak u kretanju CD-35 2722 B. Preferirani model ima jednog ekscentričnog pratioca s minimalnom masom blizu Jupiterove, ali model s dva objekta može oponašati isti signal, spora promenljivost smeđeg patuljka načelno ostaje moguća, a reč 'egzomesec' ovde nema ustaljenu granicu.
Prvo merenje izotopa u međuzvezdanom kometu upućuje na to da je nastao oko stare zvezde siromašne metalima — uz velike granice greške
Astronomi su pomoću VLT-a izmerili odnose izotopa ugljenika i azota u 3I/ATLAS-u, trećem poznatom međuzvezdanom kometu — prvi put da je to bilo moguće za objekat iz drugog zvezdanog sistema. Oba su odnosa viša nego u kometima Sunčevog sistema, što je u skladu sa mogućnošću da je 3I nastao u hladnim spoljašnjim delovima diska oko starije zvezde niske metalnosti. Merenje je zaista prvo takve vrste, ali počiva na jednom objektu, dva odnosa iz jedne molekule i velikim nesigurnostima — nije otkriveno odakle je 3I stigao i nema nikakve veze sa životom.
Euclid je više nego udvostručio mali uzorak kvazara iznad crvenog pomaka 7
U prvih godinu i pol Euclid Wide Surveyja, pretragom približno 3000 kvadratnih stepeni pronađen je 31 novi kvazar između crvenog pomaka 6,6 i 7,8. Dvanaest ih je na crvenom pomaku 7 ili većem, što je više nego udvostručilo šačicu poznatu pre Euclida, a jedan na crvenom pomaku 7,77 sada je najudaljeniji zabeleženi kvazar. Pravi napredak nije taj pojedinačni rekord, koji samo malo pomiče granicu koja je godinama bila blizu crvenog pomaka 7.5: to je sposobnost pregleda da u velikom broju nalazi te retke, uglavnom slabe objekte, što ih čini korisnima kao sonde mladog Svemira. Ovo je početni rezultat, a potpuna statistička analiza i velik deo spektroskopske potvrde tek slede.
Prvi šećer pronađen među zvezdama jest hemija, ne život
Astronomi izveštavaju o prvoj detekciji prave molekule šećera u međuzvezdanom mediju: eritruloze, kiralne ketoze s četiri ugljenikova atoma, uočene u radijskim spektrima oblaka G+0.693−0.027 u Galaktičkom centru. Detekcija je tehnički snažna — više spektralnih linija, prilagođavanje zastupljenosti i uverljiv put nastanka na ledenim zrncima iz manjih molekula. Važna je jer jednu klasu prebiotičke hemije pomiče sa Zemlje u svemir. Ali to nije riboza, RNA ni život, niti dokaz da je rana Zemlja dobila dovoljno šećera izvana da bi pokrenula biologiju.
K2-18 b: udaljenost između naznake i naslova
U aprilu 2025. posmatranja sub-Neptuna K2-18 b teleskopom JWST predstavljena su kao najjači znakovi života dosad pronađeni izvan Sunčevog sistema. Sam rad bio je mnogo oprezniji: naznaka od približno 3σ — ispod praga čak i za čvrstu detekciju — da je prisutna jedna od dve slične sumporne molekule, moguće biosignature, na planetu čija je priroda nastanjivog okeanskog sveta i sama neizvesna. Autori navode nebiološke izvore i traže više podataka; nezavisni timovi otad su dokaz ocenili slabijim. Stvarno merenje, ne otkriće života.
DESI-jevo najoštrije kozmičko ravnalo i oprezno „možda” o tamnoj energiji
DESI je izmerio istoriju širenja svemira najpreciznijim barionsko-akustičkim ravnalom dosad, na šest miliona objekata. Samo za sebe, to se ravnalo slaže sa standardnim modelom u kojem je tamna energija konstanta. Tek kada se DESI kombinuje s kozmičkom mikrovalnom pozadinom i uzorkom supernova pojavljuje se preferencija za tamnu energiju koja se menja — na nivou od 2.6σ do 3.9σ, zavisno od toga koje se supernove dodaju, ispod praga koji fizičari traže za otkriće i osetljivo na podatke s kojima se kombinuje. Stvarno pitanje precizno postavljeno, a ne odgovor.
JWST je vidio isti neidentifikovani otisak na Titanu i Plutonu
JWST-ovi spektri pokazuju stvarnu apsorpcijsku karakteristiku blizu 5,11 mikrometara na površinama Titana i Plutona. Signal se pojavljuje u nezavisnim instrumentima, ponaša se kao površinska karakteristika, a ne atmosferska izmaglica, i ne podudara se s objavljenim laboratorijskim spektrima očekivanih ledova. To ga čini nerešenim problemom identifikacije, ne dokazom egzotične supstance: verovatan je odgovor običan smrznuti organski spoj čiji laboratorijski otisak još nije izmeren u pravim uslovima.
Najudaljenija galaksija iz koje je dosad direktno uhvaćena jonizujuća svetlost kako izlazi
Astronomi su JWST-om i Hubbleom uhvatili jonizujuće ultraljubičasto zračenje koje izlazi iz jedne galaksije približno 250 miliona godina nakon kozmičke reionizacije — najudaljenije takvo „curenje” viđeno direktno. Naslovni udeo izlaska od 50-100% stvaran je, ali rekonstruisan modelima, ne izmeren; tiši rezultat prvi je test pri velikom crvenom pomaku kako prepoznati curenje kada ga više neće biti moguće videti direktno.
međuzvezdani komet 3I/ATLAS nosi vodu nastalu hladnije od vode naših kometa — prvo hemijsko očitanje drugog planetarnog sistema
Koristeći ALMA-u, astronomi su ograničili odnos „teškog” i običnog vodonika u vodi 3I/ATLAS-a — trećeg poznatog međuzvezdanog objekta — i pronašli snažno obogaćenje deuterijem: najmanje oko 40 puta više nego u Zemljinim okeanima i 30 puta više nego u tipičnom kometu Sunčevog sistema. To upućuje na vodu nastalu u hladnijim uslovima od vode naših kometa. Rezultat je donja granica, izvedena indirektno (sama obična voda nikada nije direktno detektovana), i ne govori ništa o životu ili tehnologiji — samo o hemiji i hladnoći.
Dva anomalna radio-impulsa iznad Antarktika i dalje su neobjašnjena — a objašnjenje „novom česticom“ gubi podršku
Dva neobična radio-impulsa, koje je pre više godina zabeležio antarktički eksperiment nošen balonom, i dalje nemaju usaglašeno objašnjenje; ciljana pretraga Opservatorije Pierre Auger nije pronašla tragove pljuskova koje bi takvo tumačenje podrazumevalo, zbog čega je egzotično tumačenje „novom česticom“ mnogo manje verovatno, dok anomalija ostaje nerešena.